Search
  • _lovelybookshelf

Adam Silvera - "Na kraju obojica umiru"

Adam Silvera - "Na kraju obojica umiru"

Originalni naziv - "They both die at the end"

Prijevod - Valentina Markasović

Nakladnik- Egmont d.o.o.


 




 

Mateo i Rufus dobivaju poziv od agencije Death-Cast te im kažu da će u sljedećih 24 sata umrijeti. Zato i postoji ta agencija. Da ljude pripremi na to da im se bliži kraj. Spletom okolnosti, Mateo u Rufus se upoznaju preko aplikacije Posljednji prijatelj koja postoji kako bi se takvi kao oni družili s nekim u posljednim satima života. Nesvjesni svega što će im se sve dogoditi tijekom dana, Rufus i Mateo se prepuštaju posljednjim avanturama.


 
"Tuga me guši, ne samo zbog njih, pa čak ni zbog mene samog, nego zbog drugih u redu ispred nas, koji su probuđeni iz svojih sigurnih života i koji će se survati u opasnost u narednih nekoliko sati, možda i minuta. A zatim su tu i oni koji nisu ni izdržali do tog trenutka u danu."

 

Što reći o ovoj knjizi i kako točno započeti ovu recenziju? Sjela mi je na prvu ali najviše zbog samih likova. Puna je lijepih citata i nekih čudnih utjeha iako znaš kako će završiti. Na kraju krajeva, sam naslov nam to govori, a mi kao čitatelji to ne želimo i nećemo prihvatiti, zar ne?Jednako je tako i s našim životima. Ne možemo shvatiti da će jednog dana biti prekinuti. Bilo to iznenadnom smrću ili prirodnom. Sve nas to čeka. A ovaj roman na vrlo uvrnut način to svima nama daje do znanja. Samo što ovi likovi znaju da će im se to dogoditi u sljedećih 24 sata, a mi ne znamo. Hoće li to biti danas, za mjesec dana ili 10 godina.



 


Ovaj roman nam samo dokazuje da smo svi mi ljudi od krvi i mesa. Bojimo se onoga što nas čeka, bojimo se smrti. A sada, bojimo li se samog čina jer ne znamo što će nas zadesiti ili što će biti s nama nakon smrti? To ne znam, svatko ima svoj strah. I u potpunosti se mogu poistovjetiti s likovima. 

Adam Silvera je dobro dočarao njihove osjećaje i svaki trenutak koji su proživljavali tijekom posljednjeg dana na Zemlji. Žaljenje jer nisu bolje iskoristili svoj život (najžalosnije je to što je priča o mladim dečkima od 18 godina pred kojima je mogao biti cijeli život i spisatelj je odlično odigrao na kartu suosjećanja i tuge za te momke). Javlja se i strah od napuštanja bližnjih i od onoga što slijedi. Mix emocija koje prolaze kroz njih. Ljutnja, tuga, sreća, melankonija za onim što im se dogodilo i što im se moglo dogoditi da su imali malo više vremena.


 

"Oduvijek sam se bojao umiranja. Ne znam zašto sam mislio da će me to zapravo spriječiti u umiranju. Ne zauvijek, očito, ali dovoljno dugo da mogu odrasti."
 

Ovo što ću reći je klišej, ali je istina. Svaki dan moramo živjeti baš onako kako želimo. Ne kako su si drugi zamislili i ne smijemo razmišljati o tome što će drugi reći. Moramo biti svoji, onima koje volimo svaki dan govoriti da ih volimo. Grliti ih, ljubiti. Smijati se, pjevati i plesati. Ne smijemo gubiti vrijeme na knjige koje nam se ne sviđaju ili poslušati do kraja pjesmu koja nam se ne sviđa jer je drugima super. Pojesti mnogo ugljikohidrata bez krivice i kupiti si onu haljinu koju već dugo gledaš. Živjeti svaki dan kao da je posljednji jer, nažalost, možda i je.



 

"Ustati znači otići", kažem"Aha", kaže Rufus"Otići znači umrijeti", kažem"Ma ne. Otići znači prije smrti živjeti. Bježimo odavde."

 

Ova knjiga je posebna. Uvuče nam se u um i tjera nas da razmišljamo o onome o čemu pokušavamo što manje misliti. O smislu života, o svim greškama i ružnim riječima, jer tako je bilo Mateu i Rufusu. Bilo je teško i tužno prolaziti posljednje trenutke s njima jer znaš da će uskoro umrijeti, a oni i ti kao čitatelj ne možete ništa učiniti.

Naši glavni likovi su stvarno slatki. Još uvijek djeca koju je vrlo malo odvajalo od odraslog života. Obojica propatila mnogo i odrasla na silu te opljačkana od pravog odraslog života.

Ali kako sam već spomenula, knjiga pruža čudnu utjehu jer ipak nisu bili sami na kraju. Imali su jedan drugog te uz to svoje najbliže ljude. Svoje prijatelje zbog kojih su bili svjesni da nisi živjeli bez razloga. Bili su voljeni i jednako tako oni su voljeli njih. Neće biti zaboravljeni i uvijek će biti uz njih u svim sjećanjima, fotografijama i mjestima na koja su odlazili.


Od mene imate veliku preporuku. Knjiga koju mogu čitati i mladi i stariji. Nećete požaliti. A jednako tako, neće vas ostaviti ravnodušnim.

16 views0 comments

Recent Posts

See All