Coco Mellors - Sestre Blue

Originalan naziv- Blue Sisters

Izdavač- Stilus knjiga

Prijevod- Andrea Marić

---

---

Tri sestre Blue: Avery, uspješna odvjetnica iz Londona, Bonnie, bivša boksačica koja sada radi kao izbacivačica u Los Angelesu, i Lucky, manekenka iz Pariza, žive svaka svoj život, udaljene ne samo kilometrima, nego i emocijama. Nakon iznenadne smrti voljene četvrte sestre Nicky, vraćaju se u New York kako bi spriječile prodaju stana u kojem su odrasle. No taj povratak nije samo fizički - on ih prisiljava da se suoče s davno zakopanim tajnama, neizgovorenim emocijama i tugom koju su pokušale ignorirati te zakopati umjesto da se s tim suoče. Obiteljski dom postaje mjesto suočavanja, ali i moguće obnove, gdje bi ponovno mogle pronaći jedna drugu - i same sebe.

---

Ova knjiga je sve samo ne laka. Puna emocije, tuge, ljutnje i samouništenja. A to samouništenje prati nas tijekom cijelog čitanja. Vrlo mi je teško opisati moje osjećaje i kako mi je bilo kada sam završila s pričom te zaklopila knjigu. U meni se javila strašna tuga, empatija za životom i obitelji. Ja sama imam tri starije sestre i zaista mi je bilo teško čitati. Iako je ovo samo priča i moja obitelj nije ni blizu ovoj, vjerujem da se svatko s većom obitelji može barem u jednom trenutku povezati sa sestrama Blue. Možda kada je u pitanju maleni, skućeni stan, disfunkcionalna obitelj ili možda, jednostavno, ljubav koju sestre gaje jedna prema drugoj; jaka, moćna, ali teška za pokazati. Ponekad tvrdoglava i ljuta, ali tu, sveprisutna. I kako piše na poleđini knjige, natjerati će vas da zagrlite i nazovete sestru i braću. Zaista je tako.

A sada malo o likovima u knjizi - samim sestrama. Odmah moram napomenuti da me je Bonnie oduševila. Topla, jaka u svoj toj boli i dalje vidi nadu da nešto više postoji. Neki smisao, dokaz da ovo nije kraj.

U isto vrijeme, Avery i Lucky su me strašno opterećivale. Bilo mi ih je žao, bojala sam se za njih i žalila sam zajedno s njima. Ali odluke koje su donosile bile su previše.

Na samom početku sam spomenula tu samouništavanje uzrokovano ne suočavanjem s tim teškim i bolnim emocijama - prati nas cijelu knjigu i učimo o tome kroz njihove živote i loše odluke jer se ne mogu nositi s time što su doživjele. Nisu imale lake živote i jedino na taj način su se uspjevale nositi sa svime time - uništavanjem da ne bi osjećale. Što je u jednu ruku žalosno smiješno jer su bez obzira sve voljele jedna drugu i bile uvijek tu bez obzira na sve.

Knjiga mi se jako svidjela i od mene imate ogromnu preporuku. Osvojila me od prve stranice, načinom pisanja, lakoćom čitanja i ljubavlju sestara Blue. Bez obzira na sve, pronašle su put jedna drugoj koliko je god putovanje do tamo bilo teško. A zaista je bilo grozno i bolno. Dobile su svoje svršetke, priču koja ima smisao i koja im je vodilja za ostatak života. Njihova sestra koja im je strašno nedostajala i koju su i dalje voljele kao prvog dana, postala je podsjetnik da ne smijemo stati na boli kojeg uzrokuje tuga zbog nedostajanja već živjeti i disati za one kojih nema.