Jana Krišković Baždarić - „S druge strane mosta”

Nakladnik – Naklada Fragment

---

---

Anna Fenton, žena koja živi okružena tugom, strahom i smrću. Naizgled obična osoba; suvlasnica turističke agenije, živi u malom mjestu sa svojom majkom i ima najbolji prijateljicu.

Ali majka joj je bolesna, umire, a Anna svaku sekundu provodi uz nju. Uz borbu za novi dan. Shvaćajući da se svemu bliži kraj, Anna odlazi u Dublin. Želeći se nakratko maknuti od svega što je čeka kod kuće u pubu malo dalje od mosta Ha'Penny na rijeci Liffey, ona upoznaje Nialla. Muškarca koji se jednako tako skriva u svojoj boli. Ne shvaćajući koliko je tuga moćna; toliko moćna da će ih vezati jedno za drugo. Počinje li ovdje njihova priča ili je to samo utjeha na jednu noć?

"Uz prigušene jecaje u kuhinji sam čekala da je odvedu jer nisam bila spremna do kraja života u sebi nositi sjećanje na trenutak u kojem su moju majku u sanduku zauvijek iznijeli kroz vrata. Kroz ista ona vrata s kojih me ispraćala u školu, dolazila s posla s vrećicama u kojima mi je uvijek nešto donosila."

Odmah na početku osvrta mogu napisati da Jana može stati uz bok mnogim stranim spisateljima. Zbog načina pisanja, izražavanja i dočaravanja emocija. Emocije naše glavne junakinje, ali i onih oko nje. Počevši od njene majke pa do Nialla. Dio knjige gdje piše o borbi koju je prolazila njena majka, ali i Anna skupa s njom toliko me rasplakao i dirnuo da sam isti tren željela otići zagrliti svoju majku i dati joj do znanja koliko mi je stalo do nje. Svaka čast autorici, probudila je emocije u meni koje je samo nekoliko knjiga uspjelo napraviti.

Ne može se ne primijetiti koliko je autorica sebe dala u ovu priču. Isto tako, ne može se ne primijetiti koliko je ova priča njoj bitna. I zato je to tako lijepo prenijela nama čitateljima.

Stil pisanja gotovo poetičan, a čitanje i sati su lagano prolazili.

Bilo je momenata u knjizi koji mi se pomalo i nisu svidjeli. Moram napomenuti da shvaćam zašto je bio takav početak priče našeg ljubavnog para. Razumijem zašto se tako odvilo i ubrzalo. Ali ja sam osoba koja pretjerano ne voli te užurbane ljubavne priče i ljubav na prvi pogled. Moram priznati da je to jedino što nije ostavilo jak utjecaj na mene. Ali sama ljubavna priča između Anne i Nialla je toliko divna, ali i bolna. Pronašli su se u ogromnoj patnji i uspjeli nadopuniti jedan drugog. Anna je imala svoje strahove i vlastite borbe. Borila se da ispliva iz svega s čime se borila. Strahovi, depresija, panika. Ali bila je hrabra. Pronašla je njega i iako to sama nije shvaćala, od te ljubavi nije odustajala. Bojala se zbog svega što je prolazila, borila se sa samom sobom i nije dopustila da završi kao svoja majka; okružena istim cijeli život. Anna je napravila veliki korak i bila je lavica.

Niallova životna priča je toliko tužna i istinski mi ga je bilo žao. Ali to je čar ljubavi. Koliko god patimo, dajemo sve od sebe zbog ljubavi. Trudimo se prilagoditi, prebroditi strahove i dan po dan, pustiti vjeru u sebe. Bolji dani dolaze. Ali dolaze samo ako mi to dopustimo.

"Pomislim koliko život može razarati, a zatim sasvim neočekivano pružiti milost. Spaja boli da bi ih umanjio, tugu veže tugom da bi utješio i pokušao pronaći izlaz."

Autorica brutalno, ali iskreno govori o smrti. O tome kako se živi kada izgubimo bližnjeg. I da trebaju godine da se ta bol (djelomično) primiri. Ali ne odlazi. Uz nas je cijeli život. Jer kada izgubimo bližnjeg, izgubimo dio sebe također. Osjećaj krivnje, želja da kaznimo sami sebe. Vječita pitanja „Jesam li mogao učinit nešto više? Da ne pati, da preživi? Da smo to jutro ostali kod kuće, još bi bio ovdje.” prave ljudske emocije i razmišljanja. Realno, iskreno i kako sam već napisala, brutalno. Ali u isto vrijeme pruža utjehu, zar ne? Ipak nismo sami. Ima nas još. Svi smo mi ljudi od krvi i mesa te prolazimo kroz isto. To je proces života i življenja. Koliko god mi sami možda to ne želimo priznati.

Na trenutke sam se ljutila na Annu. Razumijem da je prolazila kroz teško razdoblje, ali sama je shvaćala da se s njenom prijateljicom također nešto događa i nije ništa poduzimala? Opet, dvosjekli mač jer ni njena prijateljica nije u potpunosti bila uz nju. Ali svejedno, ako ti patiš, kako ne pomoći drugoj osobi koja očigledno prolazi kroz isto? Drago mi je da se na kraju sve razriješilo i s tim djelom priče sam posebno zadovoljna.

Isto tako Ian. Moram priznati da mi se od samog početka nije svidio. Iako bih ga na trenutke opisala kao tip muškarca koji je, kako bi se nazvalo „zlatni retriver” – energetičan, veseo i zabavan. Ali jednostavno mi nije sjeo. Pomalo toksičan čak. Jer, tek si upoznao djevojku, otkud ti pravo biti toliko ljubomoran i imati pravo kontrolirati ju? Mogla bih tu još puno u detalje, ali stati ću. On je lik koji mi se nikako nije svidio.

"Ima nešto u ljudima koji su proživjeli nagore gubitke. Nekog zajamčenog prava i bonusa koji im daje utješnu nagradu za rupu koju će posred srca nositi do kraja života"

Rasplet je fantastičan. Kraj Annine priče je tako lijepo zaokružio cijelu knjigu. Nakon svega što je prošla, uspjela je. Uspjela je za svoju obitelj, sve uspomene koje ostaju u njoj. Odlučila je riskirati. Jako sam ponosna na nju. Dok čitaš knjigu i vidiš koliko je puta htjela odustati i nije. Isplatilo se sve. Nekoliko puta sam se vidjela u njoj. Čak imamo i isto ime. Ali prepoznala sam sebe u njoj kada je spominjala uspomene, tko će se sjećati svih nas kada nas ne bude? Taj sasvim običan autobus koji je prevozio putnike nekada je prevozio i njoj bitne ljude kojih više nema. Takve stvari ne mogu vas ne dirnuti i potaknuti na razmišljanje. Autorica je to odradila vrhunski.

Moje iskrene preporuke za roman, ako volite teže životne priče. Ali isto tako priču o ljubavi koja nije savršena. Ni blizu. Ali to je ljubav koja se bori i želi učiniti sve da s vremenom dođe do granice savršenosti. „S druge strane mosta” je knjiga koja govori o ljudskosti. Iskreno, realno i bez prikrivanja emocija. I da, jedva čekam posjetiti Dublin!