top of page
Search
  • Writer's picture_lovelybookshelf

Christopher Pike - "Ponoćni klub"

Originalan naziv - "The Midnight Club"

Prijevod - Igor Rendić

Nakladnik - Fokus komunikacije d.o.o.


 


 

Rotterham je hospicij ali i dom. Dom za one koji boluju od neizlječivih bolesti. Tamo se nalazi i petero tinejdžera. Petero mladih ljudi koji proživljavaju svoje posljednje dane uz izmišljanje priča u svom klubu kojeg su nazvali Ponoćni klub. Svjesno ili nesvjesno, žive za te noći pružajući utjehu jedni drugima.


 

"Bolnica, a opet kao nečiji dom. Vonj alkohola koji joj je dražio nosnice dok se spuštala stubištem, odbljesak svjetla od bijele površine stola medicinske sestre u prizemlju te najvažnije, dojam da je zrak pun bolesti - sve je to njoj, a i bilo kome drugom, jasno davalo do znanja da to ipak nije sretan dom bogatih i zdravih ljudi, već tužno mjesto za mlade i siromašne."

 

Kako jedna knjiga od 150 stranica može dojmiti osobu. Ponoćni klub je sve što nisam očekivala. Po nazivu sam očekivala da ću pročitati knjigu u stilu R. L. Stinea, a zapravo sam dobila nešto sasvim drugo. Priča o prijateljstvu, ljubavi (onoj ostvarenoj i ne ostvarenoj) i vjeri. Tko mi kriv kada ne čitam sinopsis knjige nego želim biti iznenađena i što manje znati prije samog čitanja.


E sada, ovaj dio s vjerom. Ostavilo me zatečeno i u suzama. Zaista nisam mislila da će me ovo rasplakati i toliko zateči napisanim. Sama poanta knjige je ta da tinejdžeri umiru. Svjesni su toga, neki žele nestati što prije dok drugi žele izbjeći i odužiti ovozemaljski život. Tu dolazimo do onog djela s vjerom i nas samih koji se bojimo smrti ne shvaćajući ili prihvaćajući što nas čeka nakon. Raj, pakao ili ponovno rađanje u nekom drugom tijelu. A ova knjiga se dotiče baš toga.


Razgovori s Bogom kroz snove naše protagonistice, misteriozni i nedokučivi. Ali i to kako joj pruža utjehu i daje do znanja da sve ima svoje zašto, samo moraš vjerovati u to što dolazi i fokusirati se na trenutak. Ne na prošlost ili budućnost, već sadašnjost. Bili mi vjernici ili ne, ti trenuci u knjizi su tako lijepo i posebno napisani.


 
"Kažem ti da sam ja nitko. Zbog toga i razumijem sve. Ja sam poput Sunca, jednako sjam svima. Ti si Sunce. Ti nisi ova osobnost i ovo tijelo. Sjeti se toga kad ti dođe smrtna ura i nećeš se bojati. Ovo je velika tajna koju ti predajem." Zastao je pa dodao, ozbiljan: "Sjeti se također i da ću ja tad biti uz tebe."

 

Priča o prijateljstvu, stvari koje oni prolaze i njihove ponoćne priče koju su me zabavile i, naravno, rasplakale (da, priča u priči me je rasplakala) te pružile nekakav mir, kao da sam s njima u prostoriji.


Tipični tinejdžeri sa svojim mušicama, raspravama, željama i žudnjama. Mislim da me ovaj dio sa žudnjom najviše rastužio. Sam pojam da djeca i mladi koji su oboljeli i svjesni što ih čeka nikada neće ostvariti svoje snove, zaljubiti se, raditi posao iz snova... žalosno da me knjiga mora podsjetiti na to koliko smo sretni što imamo zdravlje.


 

"Sastajali bi se u radnoj sobi, točno u ponoć. Uvijek bi bilo vatre u kaminu i priče bi potekle odnijele ih i noći bi bile mrvicu manje mračne. Njih su četvero već tad bili prijatelji: Spence, Kevin, Anya i Ilonka."

 

Ponoćni klub je jedna posebna knjižica. Ako očekujete horor priču, nemojte da vas zavara serija koja je inspirirana ovim djelom. Knjiga je priča o posljednjim danima, pričama koje ublažuju neizbježno, ono što ih uskoro čeka. Ako ste kao ja, volite knjige koje će na vas ostaviti određenu sjetu, onda nemojte propustiti Ponoćni klub.


11 views0 comments

Recent Posts

See All
Post: Blog2_Post
bottom of page