Erin Doom - Tvorac suza

---

Originalan naziv - Fabbricante di lacrime

Nakladnik- Školska knjiga

Prijevod - Marko Maras i Maja Adžija

---

---

U središtu ove emocionalno nabijene priče nalaze se Nica i Rigel – dvoje siročadi koja dijele zajedničku prošlost obilježenu usamljenošću, strahom i tišinom sirotišta Grave. Nica je tiha, krhka i puna nade, njezin unutarnji svijet prožet je bajkama i pričama koje sama izmišlja kako bi pobjegla od surove stvarnosti. Jedna od tih priča govori o Tvorcu suza.

Rigel je njezina potpuna suprotnost – misteriozan, mračan i neuhvatljiv. Njegova pojava odiše tajanstvenošću, a virtuoznost na klaviru mu daje gotovo mitsku dimenziju. Njih dvoje odrastaju zajednom u sirotištu. Nica u sedamnaestoj godini bude posvojena i čini se da će njihovi putevi krenuti različitim smjerovima. No sudbina ih ponovno spaja – Rigel dolazi živjeti u njezinu novu obitelj.

Roman se razvija kroz njihov emocionalni ples svjetla i tame, nježnosti i boli, gdje granice između stvarnog i bajkovitog povremeno blijede. Tvorac suza priča je o drugoj prilici, o iscjeljenju kroz ljubav, ali i o suočavanju s vlastitim sjenama.

---

Moram priznati da sam knjigu uzela u ruke s velikim očekivanjima – ne samo zbog popularnosti koju je stekla na društvenim mrežama, već i zbog estetski očaravajuće naslovnice. Zaista, korice ovog romana su među najljepšima koje imam u kolekciji – nježne, poetične, s daškom melankolije koji savršeno odražava atmosferu priče.

Roman odmah uvlači čitatelja u svijet sirotišta Grave, čudnovatih bajki i gotovo filmski izrađenih scena. No, unatoč snažnom uvodu i potencijalno vrlo intrigantnoj tematici, s vremenom sam počela osjećati da se radnja vrti u krug.

Priča između Nice i Rigela definitivno ima emocionalni naboj i u nekoliko trenutaka uspijeva dirnuti čitatelja. Nježni su, ali opet snažni i puni ljubavi jedan prema drugome.

Međutim, dojam je da roman pokušava biti dublji no što uistinu jest, što se najviše osjeća kroz neprestane metafore . Iako je to u početku bio lijepa simbolika gubitka i emocionalne praznine, s vremenom je izgubio snagu zbog učestalosti i doslovnosti kojom se koristi.

Likovi su zanimljivo zamišljeni. Nica, premda utjelovljenje dobrote, ponekad djeluje nerealno naivno – možda i previše idealizirano. Rigel, s druge strane, ostao mi je poprilično neutralan. Iako shvaćam da je patio i nije mogao pokazati svoje istinske osjećaje, ali to njegovo mučenje na trenutke bude naporno.

S druge strane, lik Anne bio je pravo osvježenje – divna, topla i dobra osoba puna ljubavi za djecu u svojem domu.

Roman je opsežan. Određeni dijelovi su se činili suvišnima i mogli su biti izostavljeni bez utjecaja na cjelokupni doživljaj.

---

---

Erin Doom u Tvorcu suza svakako nudi priču koja će se dopasti onima koji vole emotivne, gotovo bajkovite ljubavne zaplete i simboliku koja prevladava svaku stranicu. Iako osobno nisam bila u potpunosti očarana, ne mogu poreći da se radi o lijepo napisanoj knjizi, s mnogo potencijala i snažnom estetskom komponentom.

Možda sam jednostavno prerasla ovu vrstu literature – možda mi sada više odgovaraju slojevitiji likovi i zapleti koji ne ovise isključivo o emociji. Ipak, čitatelji koji uživaju u romantično-introspektivnim pričama s notom tame, tuge i nade, mogli bi u ovoj knjizi pronaći točno ono što traže.

Ako ste raspoloženi za čitanje emotivne priče u kojoj ljubav ima iscjeljujuću moć, a bajke još uvijek nalaze put do stvarnosti – Tvorac suza bi mogao biti vaš sljedeći naslov. No, ako vam metafore brzo dosade i volite konkretnije radnje, možda ćete, kao i ja, naći više ljepote u koricama nego u samim stranicama.