Frank McCourt- "Angelin prah"
Originalan naziv: "Angela's ashes"
Prijevod: Zlatko Crnković
Nakladnik: Egmont d.o.o.
Spisatelj Frank McCourt nam u romanu "Angelin prah" govori o svom odrastanju odrastanju njegove braće, ocu alkoholičaru i majci koja ih odgaja i pokušava odvesti na pravi put. McCourtovi se iz Amerike vraćaju u Irsku u nadi da će im ondje životi biti bolji te da će otac ondje pronaći posao. Ali ono što tamo proživljavaju je sve samo ne život kakav čovjrk zaslužuje zaslužuje. Siromaštvo, smrt, tuga, razne bolesti, bile psihičke ili fizičke. McCourt nas vodi kroz djetinjstvo koje je prikazano od razdoblja kada je bio petogodišnji dječak pa sve do svoje 19 godine.
Mislim da bih, u slučaju da je ovo fikcija, puno lakše napisala recenziju. Dugo sam se premišljala i već neko vrijeme tražim prave riječi kojima ću opisati ono što sam pročitala i proživjela tijekom čitanja ovog djela. Ne jednom su me zgrozila djela njegova oca. Alkoholizam je ozbiljna i teška stvar, a u ono vrijeme vjerujem da je bilo pogotovo grozno. Mučilo me to što su tako malena djeca vidjela i prolazila. Od smrti sestre i braće do oca koji je sav novac spiskao na alkohol, a oni jedva da su što imali za jesti, nosili dronjke i neki od njih bili na rubu smrti. Teško mi je napisati koje su mi sve emocije prolazile glavom i s kakvim sam grčem to čitala. Ja, koja sam čitala kod kuće pod toplom dekom s čajem i grickalicama kraj mene. Svaki put mi je prisjelo.
Ali znate što mi je bilo nevjerojatno? Volja i želja za životom tih dječaka. Neiskvarenih, djetinjastih i punih ljubavi prema svojim roditeljima bez obzira kakvi bili i kako se ponašali. Sanjali su o tako jednostavim stvarima... džemu i maslacu, vrućem čaju i čitavim cipelicama. Srce mi je pucalo za dijete od 14 godina koje obećava da će pronaći posao da može svojoj braći kupiti odjeću. Imali su jedni druge i cijenili to. Voljeli su se, sanjali o svojoj budućnosti, ali ni u jednom trenu na negativan način. Sanjali su o tome tko će postati i što će raditi. Ali što reći i misliti o tome kada dijete od 10 godina zna da je sirotinja i da ga svi gledaju ispod oka, dok je ljut i povrijeđen jer ne može biti kao i ostali? Bolno i teško.
Kako smo sve uzimamo zdravo za gotovo. Previše puta ne cijenimo dovoljno ono što posjedujemo. Tople čarape ili čisti krevet bez kojekakvih buba koje nas mogu koštati života. I zato im se divim. Svim tim ljudima koji su bili jaki u glavi, dizali se svako jutro i na bilo kakav način omogućili svojoj obitelji barem suhi kruh za doručak.
Ali sam se znala nasmijati, stvarno i od srca. Čitanje razgovora među braćom ili Franka sa svojim prijateljima, spačke i ludorije koje su znali raditi nesvjesno čak i svojim roditeljima. Njihovi naglasci, kako su neke riječi izgovarali... Bili su samo djeca.
Ova biografija nam govori o ljubavi. Prema svojoj obitelji, prema sitnim stvarima i onim velikim. O anđelu na sedmoj stubi koji ih čuva, o ocu koji ljubi svoju djecu u čelo, majci koja ne napušta svoju djecu. O želji za većim stvarima, za životom. Boljim životom.
Hvala na čitanju!