Jean-Paul Didierlaurent- "Čitač iz vlaka u 6:27"

Jean-Paul Didierlaurent: "Čitač iz vlaka u 6:27"

Originalan naziv: "Le Liseur du 6h27"

Prijevod: Ivana Šojat

Nakladnik: Egmont d.o.o.

---

---

Guylain Vignolles živi dosadnim i otužnim životom. Svaki dan mu je rutina, od dizanja za posao pa do hranjenja svoje ribice. Ali tu je nekoliko izuzetaka. Guylain mrzi svoj posao. Radi u tvornici koja reciklira knjige. Stare, nove, nije bitno. On, kao veliki obožavatelj knjiga to ne podnosi. Krade po nekoliko listova i svako jutro putem na posao, u vlaku, on naglas čita te stranice uništenih knjiga. Ne bira koje knjige, samo ono što mu dođe pod ruku. Ali jedan dan putem kući, on nalazi usb na kojem je dnevnik djevojke koju ne poznaje, ali čita svaku stranicu. Malo po malo, zaljubljuje se u tu nepoznatu djevojku.

Knjiga je kratka i slatka. Doslovno kratka. Malo više do 200 stranica te poprilično veliki font. Ako uspijete i tako si "zacrtate", knjigu možete pročitati u jednom sjedenju. Ja, naravno, nisam takva i trebalo mi je nekoliko dana. Knjiga je jednostavno pisana, ne trebate previše razmišljati tijekom čitanja i nije predviđena za to. A to govorim jer sam ja mislila da će biti nešto više od toga.

---

---

Guylain je, kao glavni lik ovog romana, neobičan. Ne zbog svojih svakodnevnih rutina, tu i tamo onih koji iskaču iz planova... svi mi imamo svoje mušice, ja prva. Dapače, puno puta sam se i ja pronašla u njegovim riječima i djelima. Ali uz to što je toliko asocijalan, ima jednog ili dva prijatelja, on tu tvornicu u kojoj radi toliko mrzi, prezire i bude mu doslovno zlo kada ju ugleda. Makar toliko voli knjige, njihove korice i sve u vezi nje, on ostaje tamo raditi. Razumijem, on je jednostavno takav. Ne miče se od svoje svakodnevnice. A taj posao mu je i postao svakodnevnica. Pomalo mi ga je bilo i žao jer ne vidi dalje od tog svog malenog svijeta, vlaka u 6:27 i tvornice. Drago mi je što nam je taj usb razbio tu dosadu, zlatna ribica podigla atmosferu i to što nam je njegov bivši kolega odvukao misli od njegovog jednostavnog svijeta tražeći "njegove noge".

Pogotovo su mi se svidjeli starci iz doma. Ne znam što je to sa mnom i sa starim ljudima, ali poglavlja u kojima se oni spominju su me razveselili i nasmijali. Volim te opise starih ljudi koji uživaju u malim stvarima i pokazuju nam koliko iste te sitnice mogu biti bitne. I drago mi je što Guylain uviđa da može prijeći svoju liniju svakodnevnice, prekinuti isti tok svojeg života i što je u tim starcima pronašao prijatelje. Rekla bih da u tom jednostavnom životu, ta nekolicina neobičnih prijatelja ipak podiže tu rutinu a da on zapravo nije ni svjestan.

---

---

Knjigu bih preporučila svima koji žele pročitati nešto drugačije od svakodnevnog. Jer meni je ovo prva knjiga koja me je u isto vrijeme iznervirala i rastužila zbog glavnog lika. Autor djela ubacuje predivne citate koji tako lijepo sjedaju za vrijeme čitanja i ako volite takve trenutke, svakako biste trebali uzeti knjigu u ruke. Meni je to bio jedan veliki plus.

Kraj mi je poseban. Lijep, jednostavan i odlično je zaokružio priču.

Hvala na čitanju!