Originalan naziv - "Snow"
Prijevod - Mia Pervan
Nakladnik - Vuković & Runjić
1957. godina. Irska je pod snažnom utjecajem Katoličke crkve. Strafford je protestanski inspektor kojeg zapadne slučaj smrti katoličkog svećenika. Kuća Ballyglass je stari tradicionalni dom s pomalo neobičnim ukućanima i vlasnikom. Kuća puna tajni i misterija, a svećenik Lawless je ubijen u njoj. Što krije taj aristokratski dom? Strafford pokušava otkriti što se zaista dogodilo i tko je krivac. Dok snijeg neumorno pada, inspektor otkriva mračne tajne i tragedije u Ballyglassu.
„Cjepanica u kaminu se pomakne, priredi nov minijaturni vatromet. Strafford pomisli na injem okovan svijet oko kuće, na snježna polja i golo crno drveće, a sve počiva nepomično u golemoj i ledenoj tišini. I zatim, naravno, pomisli na smrt.”
Mogu odmah reći da mi se jako svidio taj osjećaj hladnoće koji me pratio tijekom cijele knjige. Igrom slučaja, knjigu sam čitala kada je i kod nas bilo snijega pa sam se mogla poistovjetiti s tim osjećajem. Mrak koji brzo pada, tišina koja dolazi skupa s tminom. Srećom, nije bilo nikakve smrti ni ubojstva kod mene. Ali zato u knjizi to odlično paše. Autor je fantastično spojio zimu i slučaj smrti svećenika. Te tajne koje otkrivamo tijekom cijele knjige i likovi su su mi zaista bili neobični. Doslovno svi. Strafford kojeg je proganjao njegov vlastiti život; prošlost od koje nije mogao pobjeći i budućnosti koju nije mogao vidjeti, a možda na neki način kao da nije imao prevelike nade od nje. Ali svoj posao je odrađivao majstorski. Stanari kuće Ballyglass su mi toliko čudni bili u početku i svako malo sam samu sebe uhvatila kako mašem s glavom i mislim si „okej, što se s njima događa”.
Naravno, kada je došlo do raspleta, sve mi je bilo jasno.
Moram priznati da mi se najviše svidio lik Lettie. Toliko neobična i pomalo luda. Živi po svome, shvaća da ju nitko ne može kontrolirati, a to niti ne dopušta. Jedino mi je žao što nismo čitali malo više o njoj i otkrili zašto je bila takva u određenim situacijama.
Bilo je tragedije (osim smrti svećenika) koja je odlično ukomponirana u cijelu priču. Pomalo tužna, ali s razlogom nadodana te sam odmah shvatila što je igri; ono što sam sumnjala od samog početka.
Knjiga se brzo čita i zanimljiva je. Jedino ono što mi se baš i nije svidjelo, a to je stil pisanja. Ne znam da li je do mene, ali kao da su na trenutke likovi bili previše lišteni emocija. Previše robotski i nedovoljno opisa samih njihovih osjećaja. Ovo je prva knjiga autora Banvillea koju čitam pa ne znam je li tako i u ostalima. Žao mi je što je sve jako brzo eskaliralo. U jednu ruku odlično odrađeno: objašnjeno i kratko. Ali opet, voljela bih čuti tu drugu stranu priče. Tema je jako šokantna i nažalost se previše susrećemo s tim u zadnje vrijeme. A jedna specifična stvar u knjizi me posebno šokirala i ostavila bez teksta. I toliko jako želim znati odgovor na to i doslovno me ostavilo zatečenom.
Ali kada to stavim na stranu, ovo je jedna zaista dobra i zanimljiva knjiga. Obožavam radnje tijekom zime, kada je atmosfera u zraku teška. To dodaje posebnu aromu u knjizi. A predivna naslovnica je samo jedan ogroman plus. Knjiga savršena za čitanje tijekom zime i kako bi se reklo, tijekom siječanjske depresije. Razbudi svakoga tko voli ovakav žanr.