Originalan naziv -"Ten Tiny Breaths"
Prijevod - Vjera Bogati
Nakladnik - Fokus komunikacije d.o.o.
Kacey Cleary i njena sestra Livie sele se u Miami i započinju novi život u stambenom kompleksu koji je na prvu ruku sve, samo ne idealan. Uz perverznog susjeda do ekscentrične susjede s umjetničim imenom pa do zgodnog, misterioznog susjeda Trenta. Kaceyin se život okrenuo naglavačke prije 4 godine, nakon stravične nesreće. Od tada Kacey se bori za svaki udah i ne odustaje zbog svoje sestre. A uz pomoć svojih novih susjeda, Kaceyin pravi život tek počinje. Ne shvaćajući, počinje se suočavati sa svojim strahovima i prošlošću.
Još jedan roman kojeg je K.A. Tucker napisala je pročitan. Iskreno ne mogu reći da je na mene ostavio istu reakciju kao ostale knjige, ali ima svoj poseban šarm.
Stil pisanja je jednostavan, čitak i tih dvjestotinjak stranica zaista se brzo pročitaju i vrijeme prođe u trenu.
"Ušuljao se u mene, prigušio sve alarme, osvojio moji intimu i sad može uzeti ono što ne želim dat"
Prošlost koju Kacey pokušava zakopati je zaista tužna i srcedrapajuća. Najgore od svega je to što se takve stvari nažalost događaju i to sve ćešće. A zatim i taj PTSP od kojeg pati, a nikako se ne želi suočiti. Tužna sudbina njenih brižnih, a opet lijepa (ako to mogu tako nazvati) priča o snažnoj djevojci koja ne odustaje zbog svoje sestre i bori se za nju. A pogotovo kada u priču ulazi njena susjeda sa svojom kćerkicom. Pravi prijatelji su uvijek uz nas. U dobru i zlu.
Nažalost, ali odmah sam pretpostavila priču o Trentu, ali to nije umanjilo doživljaj njihovog zaljubljivanja i sitnica koje su dolazile s vremenom. Pogotovo kada su počeli padati njeni zidovi kojima se pokušavala ograditi i zabranjivala ljudima da joj priđu blizu. Naravno, klišej. Ali jedan lijep, sladak klišej.
Neka poglavlja i situacije su mi bile dosta naivne. Primjerice, to što Kacey nije previše ispitivala Trenta o njegovoj prošlosti, dok je on želio znati sve što se njoj dogodilo. Jednostavno mi je u glavi bilo, curo trgni se. A onda u isto vrijeme, stvaralo nam je tak misterij kako će se stvari odviti i kako će nam je spisateljica to "servirati".
"Mrziš me, zar ne? Mora da me mrziš. Ne mogu si pomoći, ja sam slomljena osoba."
" Ne mrzim te. Nikad te me bih mogao mrziti. Daj mi svoje srce, Kacey. Uzimam sve što ide s njim."
Dirnula me priča o praštanju. Svima nama dođu trenuci kada nam je teško reći oprosti. Možda u nama proradi neki inat, uvrijedimo se i jednostavno ne želimo praštati pa se zatim nakon nekoliko dana ponašamo kao da se ništa nije dogodilo. Ali sama riječ "oprosti" i taj teret koji padne nam padne s leđa, a i olakšamo suprotnoj strani nas čini toliki lakšima, nekada i boljim ljudima.
Pogotovo kada je u pitanju neka teška stvar preko koje ne možemo prijeći i ta druga osoba nam od srca oprosti i znaš da će stvari s njima od sada biti lakše. K.A. Tucker nam je to lijepo servirala s ovom pričom. Svi mi prolazimo kroz nešto teško. Možda su nas povrijedili riječima ili nam je netko slomio srce. Kako god. Ali mislim da praštanje s vremenom mora doći. O čemu god je riječ. Jer kako možemo cijeli život živjeti sa zamjeranjem ili gorčinom u nama?
"S Trentom je jednostavno drugačije. Kao da okusiš zrelu lubenicu nakon što si cijeli život bio žedan. On je kao zrak nakon godina provedenih ispod vode. On je poput života."
Knjiga je lijepa. Nije mi draža od Divljine, ali nije ni loša. To nikako. Ako želite čitati o ljubavi, obitelji i prijateljima za cijeli život, onda je ova knjiga idealna za vas. Vjerujem da će vas priča o sestrama Cleary dirnuti i neće ostaviti ravnodušnima.