Kristin Hannah - "Žene"

Originalan naziv knjige – The Women

Prijevod – Mirjana Valent

Nakladnik – Znanje

---

---

„Žene mogu biti heroji.” - To je rečenica koja se urezala u pamćenje djevojke Frankie McGarth i bila prekretnica u njenom životu. Frankie je dvadesetjednogišnja studentica sestrinstva koja želi napraviti nešto više za sebe i druge; želi pomoći. Biti od koristi. Te zato, zbog te rečenice i jer joj je brat otišao na ratište u Vijetnam, Frankie se prijavljuje kao medicinska sestra pa i sama odlazi tamo.

Kada stigne, ne shvaća u kakav je užas došla i tek tada shvaća što je rat. Mlada, neiskusna i naivna, bačena je u vatru terora, muke i jada. Iako joj je u početku teško i ne zna hoće li to moći preživjeti, Frankie postaje snažna, samostalna i bitna na ratištu. Uz mlade vojnike i ostale medicinske sestre, Frankie se bori za tuđe živote, ali i za svoj.

Kada se vrati kući, stvari nisu sjajne i nije onako kako je očekivala da bude. Nema potporu obitelji, a ljudi ju gledaju kao ratnog zločinca. Nakon dvije godine u Vijetnamu, izgubila je puno bitnih ljudi  i srce joj je slomljeno nakon mnogo loših vijesti. Hoće li se Frankie izvući iz pakla kojeg je uzrokovao rat i nastaviti dalje sa životom? Je li dovoljno jaka da se pobrine za samu sebe? Tu nastupaju žene. Prijateljice koje su snažne i uz nju su na svakom koraku.

---

"Ovaj ju je rat naučio jednu stvar: nikada nema dovoljno vremena za ljude koji su ti važni."

Knjige autorice Kristin Hannah u meni uvijek bude vrtlog emocija. Jer to je njeno pisanje - čista emocija. Uvijek budi sve u meni; od ljutnje, tuge, sreće i puno suza. Naravno da ih je i ovdje bilo; kada sam čitala u tišini svoje sobe, u kasnim noćnim satima. Frankie i ja s njenim mislila. Eto, to mi je uvijek radila.

Svaki put kada primim njen roman u ruke, prva pomisao je „što će sada biti? Koga će ubiti? Ana nemoj se za nikoga vezati.” Ali sve to uvijek bude pred kraj knjige. Ona jako dobro što nam radi i kako se svi mi osjećamo poslije čitanja. Ispunjeno, ali tužno.

Radnja kreće brzo. Zapravo odmah. Nema dugih uvoda i objašnjavanja. Njen brat odlazi u rat, nedugo zatim i ona. Ono s čime se tamo susreće je čisti horor te se vidi da je autorica jako puno istraživala tijekom pisanja da dočara maksimalno sve kako su to ljudi proživjeli. Od samih vojnika do medicinskih sestara i doktora. Nisam mogla stati s čitanjem i samo sam htjela još, još i još.

Frankie mi se svidjela. Nije uvijek imala svoje svjetle trenutke i puno krivih odabira, ali sve ju to čini čovjekom. Odlazi mlada, bez iskustva i pomalo romantično gleda na svijet. Dok ne uđe  u ralje rata i vidi što za što su ljudi sposobni. Kako počinje gubiti ljude za koje se vezala i mladi ljudi umiru njoj pred očima iako daje sve od sebe da ih spasi, dio Frankie počinje umirati. Ne gleda više na svijet kroz pomalo roze naočale, svjesna je koliko je sve brutalno i nimalo fer. Dopušta si da se zaljubi, a onda ta ista ljubav slomi nju, njeno srce i izgubi se u potpunosti.

Ono što je prolazila u ratu dolazi na naplatu kada se vrati kući. Bez potpore roditelja, Frankie se gubi u alkoholu, drogama i ne razlikuje javu od stvarnosti. Koliko god se trudi biti normalna i želi nastaviti sa životom, gubitci koje proživljava tjeraju ju da tone sve dublje u tamu.

Zato sam naslov knjige govori za što su žene sposobne. Žene – nježniji spol, one koje nisu bile u ratu i ne znaju ništa. Domaćice, majke i nimalo snažne. Ali Žene – one koje su bile na ratištu. One koje su bile uz prestrašene umiruće vojnike koji su umirali u nezamislivim uvjetima. One koje su danonoćno spašavale, živjele uz bombardiranje i željele pomoći. Žene koje nisu dobile baš nikakvu pomoć nakon rata jer žene nisu bile na bojišnici. One koje su se morale oslanjati jedna na drugu kada je mrak počeo prevladavati njihovim umovima. Isto tako je bilo za Frankie. Da nije imala svoje prijateljice, ona bi u potpunosti nestala.

Jako sam se vezala za Barb i Ethel. Kristin je stvorila predivne ženske likove. Osobe kakve bi svaka žena trebala imati uz sebe. Pametne, jake, sposobne i mudre. Bile su uz Frankie bez obzira na sve. Jedno predivno prijateljstvo.

Ne moram ni spominjati koliko sam bila bijesna u određenim situacijama. Koliko muškarci mogu biti svinje, a koliko smo mi žene naivne kada se zaljubimo. Isto tako je bilo i za Frankie. Do zadnjeg nisam željela vjerovati i bila sam pomalo glupa skupa s njom. Jer je i dalje vjerovala u dobrotu i ljubav. Ali nažalost, nije bilo tako. Tugovala sam s njom, ali i mrzila. Postala sam njena prijateljica; željela sam ju utješiti i reći joj da su muškarci svinje.

Vjerovala sam da će Frankie dobiti sretan završetak i ne moram vam ni govoriti koliko sam ja sama bila sretna kada sam zaklopila knjigu i duboko izdahnul. Kako sam gore već napisala – vrtlog emocija uzrokovan pisanjem Kristin Hannah.

Roman me očarao. Jedina zamjerka je to što mislim da je moglo biti i malo kraće. Na trenutke se sve previše vrtilo u krug i previše puta spominjalo – od prašine i krvi (znam, željela je maksimalno sve opisati i dočarati) do njene borbe nakon povratka kući. Tema je teška i mučna, ali mislim da je ipak moglo biti mrvu sažeto i kao da smo se u određenim poglavljima vrtili u krug.

Ako volite njene knjige, obavezno pročitajte Žene. Ako volite ratne knjige, obavezno pročitajte Žene. Ali, ako volite knjige o snažnim ljudima, jakim emocijama, pravim prijateljstvima i sirovim opisima, obavezno pročitajte Žene. Ovo je knjiga koju ću ja jako dugo pamtiti, pogotovo određene likove za koje sam se vezala, a i one za koje sam imala ogromne nade pa su me na kraju razočarali.

Kada shvatite da je to zaista bilo i da je to samo djelić svog tog kaosa koji je rat uzrokovao, ne možete se ne splašiti i razmišljati o današnjici i svim ratovima koji se oko nas vode. O ljudima koji pate i umiru zbog ljudi koji žele pokazati svoju moć. Koliko ljudi ima tamo, ne toliko daleko od naše države. Frankie, Jamie i Fin – ima ih nebrojeno u žarištu rata.

Kristin predivno opisuje u svakoj svojoj knjizi i to je ono što pogotovo volim kod nje. Svaka knjiga se tako lako čita i ne znam kako joj to svaki put uspije. Jednako tako, ja sam osoba koja ne voli čitati previše opisa, ali kod nje to uvijek ispadne tako lijepo, jednostavno i čitko.