top of page
Search
  • Writer's picture_lovelybookshelf

Lorraine Brown - "Zadnja stanica - Pariz"

Updated: Oct 10, 2022

Originalan naziv - "The Paris Train"

Prijevod - Biljana Gabrić

Nakladnik - Fokus Komunikacije d.o.o.


 

 

Hannah i njen dečko putuju za Amsterdam. Nakon odmora u Veneciji idu vlakom na vjenčanje Simonove sestre. Ali nakon što se Hannah slučajno nađe u vagonu koji se odvojio od onog gdje je Simon, ona dolazi u Pariz. Iako misli da za nju dan nije dobro započeo, Léo, Parižanin kojeg je upoznala u vlaku, pokazuje joj sasvim suprotno kada ju vodi tim romantičnim i posebnim gradom.


 

Knjigu sam pročitala u jednom sjedenju. Doslovno. Uz šalicu kave, par kolačica i omotana dekom. Kada sam ju primila, jednostavno je išlo bez problema. Baš prava knjiga kada ti treba nešto za opuštanje i odmor.


"Kad bih barem mogla svijet opet gledati istim očima. Vratiti se u vrijeme kad sam riskirala i činila štošta samo iz zabave i pretpostavljala da su ljudi u biti dobri, sve dok se ne dokaže suprotno."

 

Hannah je jedan jako drag lik. Možda zato što sam se dosta pronašla u njoj. Jako mi je drago da je spisateljica stvorila lik s kojim se mogu poistovjetiti. Napokon ne čitamo o strašno nadarenoj, bogatoj i nevjerojatno samostalnoj ženi. Hannah je jedna jednostavna djevojka, na trenutke smotana i uvijek objeručke prihvati pomoć kada su u pitanju situacije u kojima se ne snalazi baš najbolje. Malo je punije građe (to me posebno razveselilo, NAPOKON nije mršavica savršenih proporcija) i nesigurna je kao pola djevojaka na ovom svijetu.

Mnogo puta sam se vidjela u njoj, nekim razmišljanima ili nedoumicama. Počevši od trena kada je zapela u Parizu i najradije je htjela ostati na kolodvoru, do spoznaje da ipak može biti samostalna, da nije onakva kakvom su je drugi smatrali. Da ono što joj se dogodilo u prošlosti ne definira nju kao osobu. Čitajući razne recenzije na internetu, vidjela sam da nisam jedina.


Svijet je pun nesigurnih djevojaka kojima je potrebna potpora i uvjerenje da su sposobne za puno više nego što misle. A autorica ove knjige je to lijepo dočarala.


 

"I povrh svega, uspijevala sam izbjeći loše stvari kakve su bile, stalna struja normalnog, osjećaj sređenosti i voljenosti. Nisam pomislila da bih to ikad poželjela promijeniti."

 

Uživala sam u opisima Pariza. Romantično, decentno i mirisno. Pod mirisno mislim na hranu. Sve to što je Hannah jela i ja sam željela jesti. Posebno mi je drago to što sam bila u Parizu i znam sve te osjećaje i trenutke kada joj je Léo objašnjavao svaku znamenitost ili ulicu, ponovno sam u mislima bila tamo i sada imam još već želju vratiti se u Pariz.


 

"Bilo je nečeg katarzičnog u ponovnom boravku ovdje, promatranju Pariza iz perspektive nekoga tko voli svoj gradi i tko mi može pokazati mjesta i reći stvari o njemu zbog kojih on nekako oživi."

 

Kemija koju imaju Hannah i Léo je bila krasna. Nije bila pretjerana, uživala sam u prijateljstvu kojem su razvili i u trenucima kada sam shvatila da to prerasta u nešto više. A posebno sam uživala kako je Hannah postajala sve više svoja, kada je shvatila da je sposobna za puno toga te da ne smije dopustiti da ju drugi koče. Léo joj je bio lijep vjetar u leđa.


 
"Bilo je nešto u viziji Léa i mene kako kružimo Parizom, u tom kratkom vremenu koje smo imali, u načinu na koji mu je kožnata jakna lepršala na vjetru; načinu na koji je učinio da se osjećam kao Audrey Hepburn u Prazniku u Rimu."

 

Zaista sam uživala u ovoj knjizi. Jedna tako jednostavna, a opet divna priča. Priča o spoznaji, samopouzdanju i o tome kako se ljubav može pronaći na raznim mjestima. Samo moramo riskirati, ponekad biti spontani i vjerovati da nije sve tako loše ili crno.


Od mene imate ogromne preporuke. Ako volite slow burn romantiku, pomalo drame sa strane ali najviše od svega Pariz. Želite li uživati u ulicama Pariza, onda je ova knjiga savršena za to.

19 views0 comments

Recent Posts

See All
Post: Blog2_Post
bottom of page