Engleski naziv - "The Witch Hunter"
Prijevod s engleskog - Iva Tomečić
Nakladnik - Fokus komunikacije d.o.o.
"Malleus Maleficarum."
Jessica Niemi, policijska istražiteljica dobiva slučaj koji će nju i njene kolegi potresti kao nijedan dosada. Ubijena Maria Koponen, supruga poznatog spisatelja koji je napisao bestselere o vješticama, pronađena je ubijena na vrlo bizaran način. Kada shvate da je to ubojstvo povezano s knjigama koje je napisao njen suprug, slučaj se još više zakomplicira i ubrzo se pojavljuje još mrtvih. Ubijeni su na grozne načine. Okultni obredi, sotonizam i vještice... sa svim tim, Jessica se mora suočiti ne znajući koliko je zapravo u opasnosti.
"Jeste li ikada vidjeli nešto tako jezivo?" upita Koivuaho, čiji glas dopire negdje iza Jessice, ali ona ga ne čuje. Lice mrtve žene iskešeno je u histeričan smijeh. Čak joj se i oči smiju, što je u potpunom neskladu s činjenicom da je tek maloprije umrla."
Jako mi je drago da je ovo prva knjiga koju sam pročitala u 2023. Tek sam prošle godine počela otkrivati nordijske pisce i ubrzo se zaljubila u taj način pisanja i u njihovu prirodu. Mračno, hladno i vrlo čitko. Veliki mi je plus to što su poglavlja kratka. Na trenutke me knjiga podsjetila na "Čovjeka od kestena" zbog toga, ali ima tu još nekoliko sitnica koje neću spominjati da nekome ne bih uništila čitanje knjige. Stati ću na vrijeme.
Radnja me jako brzo uvukla, spisatelj nije okolišao i odmah nas je ubacio u samu srž radnje. Otkrili smo tko je zadužen za slučaj i na koji način pristupaju slučaju. Upoznali smo Jessicu te nastavili otkrivati o njoj i njenoj prošlosti kroz cijelu knjigu.
Jedino mi je žao što na neki način imam osjećaj da nisam dovoljno saznala o nekim njenim životnim situacijama, ali kada sam si razmislila, cilj spisatelja je očito bio da ne otkrivamo odmah sve o Jessici. Ali mi se jako svidjela. Hrabra, pomalo slomljena duhom, ali odlučna u svom poslu.
Erne, njen šef, mi je posebno bio drag. Zamjenski otac i podrška kakva joj je bila potrebna. Jedina osoba koja je znala o njenoj prošlosti i demonima s kojima se borila. Jednako takve i bitke koje je morala prolaziti. Jessica ipak nije bila sama.
Odlična mi je bila atmosfera između njih i ostatka ekipe. Nadareni, neki bahati a drugi povučeni i pomalo neobični.
"Lovac na vještice" je djelo koje mi je bilo draže čitati po danu. Možda zbog same hladnoće i snijega. Ili zbog kultova i rogatih stvorenja koje bi vidjeli usred bijela dana? Mislim da ovo drugo pobjeđuje.
"Dvorište u kojem Yusuf čuči osvijeljeno je samo bijelim snježnim pokrivačem i uličnim svjetiljkama s one strane živice. Osjeća se izloženim. Pogleda prema osvijetljemom prozoru i onda se opet okrene prema polučovjeku-polukozi, demonu isklesanom u kamenu čije mrtve oči zure točno u kuću."
Moja jedina zamjerka je sam kraj. Kao da je netko istrgnuo par stranica i nije u potpunosti objašnjeno što se zaista dogodilo. Naravno, zaključimo kako je sve teklo, ali dok sam pročitala, prelistala sam unatrag da uvjerim samu sebe da nisam preskočila koju stranicu ili poglavlje. Ali možda je cilj samog spisatelja da sami zaključimo. A možda ćemo više saznati u sljedećem romanu o Jessici. Vjerujem da tamo nešto više piše o tome. Ali ono u što sam sigurna jest da čitam i drugu knjigu. Zanima me s čime se ekipa sljedeće suočava.
Za kraj mogu reći da sam imala svoje teorije i bila uvjerena tko je kriv i po prvi put sam bila u krivu. Zapravo sam se iznenadila. Čitala sam recenzije gdje su rekli kako je odmah bilo očito, ali... je li? Ne bih se s tim složila.
Mislim da, ako ste imali u planu pročitati ovu knjigu, to trebate odmah učiniti. Jer nema boljeg i idealnijeg vremena od mračnog i pomalo tužnog Siječnja.