Nakladnik: Mitopeja
Originalan naziv: The Girl Who Speaks Bear
Djevojčica Janka nikada se nije osjećala kao da pripada selu u kojem živi sa svojom Mamočkom. Kao mala pronađena je u pećini i oduvijek se osjećala drugačije. Nakon jednog događaja, Janka se budi s medvjeđim nogama te zbunjena i uplašena želi saznati istinu o sebi. Nakon mnogih priča koje je slušala cijelo djetinjstvo, Medvjedica Janka odlazi u avanturu ne znajući što ju sve čeka i čega sve ima samo malo dalje od njenog doma. Uz svoje novo društvo, otkriti će sve što mora znati.
"Zovu me Medvjedica Janka. Ne zbog mjesta pronalaska - za njega znade vrlo malo ljudi. Zovu me Medvjedica Janka zato što sam jako krupna i snažna."
Ova knjiga mi se odmah zavukla pod kožu. Priča me zatekla nespremnu jer nisam istraživala o čemu je riječ, a prethodno nisam pročitala ništa što je napisala spisateljica Sophie Anderson. Sada mogu reći da mi je drago što mi je ovo prva njena priča, ali zasigurno ne i posljednja. Način pisanja, mašta i svaki lik u ovom posebnom, prekrasnom svijetu je nešto neopisivo. Prijevod ne moram spominjati. Čitanje mi je teklo tako lako da, kada sam došla do posljednjeg poglavlja, nisam shvaćala kada sam prije uspjela pročitati.
"Duše im se nadignu u kovitlac i spregnu, a žensko mladunče podigne ručice u zrak, više od svega htijući da ga ova žena primi. Žena je podigne i otkrije da joj dijete savršeno pristaje u naručje."
Ova priča je kao snježna večer koju promatraš s prozora. Ti si na toplom, uz kamin i pokriven/a dekom dok vani lepršaju pahulje. Toplina, sigurnost i posebna vrsta sreće.
Avanture Medvjedice Janke vraćaju me u vlastito djetinjstvo, kada smo bez brige u kasne zimske sate hodali po snijegu ili se tijekom ljeta igrali i uživali u onome što nam to godišnje doba pruža. Njena prijateljstva sa životinjama, a posebno sa Sašom možda čak bude sjetu u meni za nekim starim vremenima kada smo slušali priče (nama tada u potpunosti stvarne) ili mi sami izmišljali bajke koje smo zatim mlađima od sebe prepričavali.
Knjiga mi je pružila svojevrsnu utjehu. Možda to zvuči neobično, ali ako odlučite pročitati znati ćete o čemu govorim.
"Nisi čovjek zbog tijela. Već zbog duše."
Ovu knjigu bih preporučila velikima i malima. Odraslima zbog jedne sasvim drukčije priče, upoznavanje novog svijeta te možda pokoje suze koju sam i ja osobno ispustila. A naravno i mlađima. Zapravo zbog svega što sam već navela, ali najviše jer se može iz ovoga izvući jedna jako bitna pouka. Prijateljstvo, hrabrost, unikatnost. Saznati ćete koliko su prijatelji bitni i da nije važno jesu li maleni ili veliki. Debeli ili mršavi. Bitno je da su to tvoji ljudi, tvoja obitelj koja će biti uz tebe i ako treba ići u borbu protiv svakog Zmeja koji se nađe na putu.
"Ako hoćeš živjeti ljudski, moraš ljudima pružiti ruku, pripustiti ih u svoj svijet. Mislim da i tebi i meni to ponekad teško pada. Samo što zatražiti, a i prihvatiti pomoć nikada nije teško koliko se čini."
Svaki lik ima važnu priču i uči nas mnogočemu. Ja osobno mogu reći da su mi određeni likovi više od nekoliko puta izmamili osmijeh i toplina me obavila zbog njih.
Sophie ima ogromnu maštu i mogu reći da joj se iskreno divim jer to se ne viđa često. Drago mi je da nam je podarila Janku i njeno društvo. Još dugo ću ih pamtiti i sigurno im se vratiti.
Hvala od srca Mitopeja na ARC izdanju ove knjige. Neopisivo mi je drago što sam imala priliku sudjelovati u ovome i što sam uplovila u ovu čarobu, zvjedanu, medvjeđu pustolovinu!