Stephen King: "Carrie"
Prijevod: Marija Ott Franolić
Nakladnik: Lumen
"Carrie je sve samo ne obična tinejdžerica. Živi s majkom koja je vjerski fanatik i psihički nestabilna. U školi nije prihvaćena od strane učenika i nekoliko ju nastavnika također smatra neobičnom. Od malih nogu Carrie ima posebne moći telekineze. Nakon incidenta u školi gdje je bila predmet sprdnje njena moć telekineze biva sve jača. Pozvana je na maturalnu večer kao znak isprike, ali tada se stvari samo pogoršaju i Carrie pokazuje za što je sve sposobna."
Ovo je moj (tek) treći pročitani roman Stephena Kinga. I kako se kaže, treća sreća. Svi znamo za Carrie i samu radnju knjige. Ako ju niste čitali, pogledali ste film, bila to ona starija ili novija verzija. Ja sam prije nekoliko godina pogledala film i jako mi se svidio (onaj iz 1976 godine).
Knjiga mi je sjela na prvu, čitka je i zanimljiva. Pokazuje nam i zlo i dobro. Pod zlo mislim na majku koja je psihički nestabilna i živi u svom određenom filmu. Chris, djevojka koja pohađa istu srednju kao Carrie, ali je (ne) tipični bully kakvoga susrećemo u knjigama, filmovima i na žalost u stvarnom životu. Tu je i njezin dečko Bobby. A pod dobro mislim na Sue koja se željela iskupiti Carrie za ono loše što joj je priuštila skupa s Chris. I na kraju, sama Carrie. Djevojka koja je jednostavno željela biti prihvaćena, normalna i sretna. Neću reći da podržavam to što je Carrie učinila, ali razumijem. Tužno je to što ima toliko djece u stvarnom koji isto to prolaze.
Knjigu svakako preporučam i drago mi je da sam se napokon pošteno primila čitanja Kingovih knjiga.
I za kraj samo imam za reći: sva sreća što telekineza ne postoji (koliko mi znamo) jer ne bi nam se dobro pisalo.
Hvala na čitanju!