Originalan naziv - "The Shining"
Prijevod - Ivan Ott
Nakladnik - Lumen izdavastvo, 2019 god.
"Jack Torrance sa svojom obitelji, suprugom Wendy i sinom Dannyjem odlazi u hotel Overlook raditi kao domar van sezone. Planirajući novi početak za svoju obitelj i sebe, Jack nije svjestan da zapravo odlazi u svoju najgoru noćni moru. Izolirani, daleko od ljudi, počinju im se priviđati jezivi likovi, neobjašnjeni zvukovi. Ono što je trebao biti njihov dom narednih par mjeseci, gdje bi Jack dovršio svoj roman, Overlook zapravo postaje mjesto strave i užasa te ih uvlači sve jače u svoj mračan svijet."
"Ovo neljudsko mjesto stvara ljudska čudovišta. Ovo neljudsko mjesto stvara ljudska čudovišta."
King nas, opet, vodi u svoj poseban i zastrašujući svijet. Nevjerojatno je koliku maštu ima i što se sve skriva u njegovoj glavi.
Prije dosta godina sam pogledala istoimeni film i došao je red na knjigu. I mogu reći da mi je oboje jednako drago. Ona ista nelagoda koja me je pratila tijekom gledanja filma me isto tako pratila na određenim djelovima knjige. Pogotovo zadnjih 100 stranica. Radnja se rasplamsala i umovi Jacka, Wendy te Dannyja su bili ludnica. Doslovno ludnica. Njihovi unutarnji monolozi (Jackovi posebice) su mi bili odlični. Nasumično ubačeni, ali u glavi sam stvorila svoju sliku njihove histerije i straha.
"To je mjesto već bio vidio usred snježne oluje, mračno, ispunjeno tutnjavom, a neka ga je zastrašujuće poznata spodoba tražila po dugim hodnicima. Mjesto na koje ga je Tony bio upozorio. Sad je bilo tu. Bilo je tu. Što god taj Itibu bio, sad je bio tu."
Opisi hotela su odlični. King je toliko dobro opisao svaku prostoriju, ćud duhova i one osjećaje koji su dolazili skupa s njima. Soba 217 mi je najdraži dio knjige. Taj vrhunac koji smo čekali u vezi te sobe se isplatio. Jednako kao u filmu, u meni je probudilo jednaki strah. Svaka pohvala za to!
Jedino što mi se nije svidjelo, jednako kao u i drugim knjigama, predugi opisi u određenim poglavljima jednako kao i razgovori. Po meni su bili višak i jedva sam čekala završiti s time samo da krenem na zanimljivije djelove jer sam znala da me čeka nešto veliko.
"Obećanje je, naravno, vrlo važna stvar. Pa ipak, znatiželja ga je izjedala i izluđivala kao ubod koji se ne smije češati. A to je bila ona najizazovnija znatiželja, od one vrste kad za najstrašnijih scena u nekom strašnom filmu moraš barem malo pogledati kroz jedva raširene prste. Ali ono što je iza tih vrata neće biti film.
(Mislim da tu nema ničega što bi te moglo povrijediti... to je poput strašnih slika u knjizi...)"
Likovi su bili zanimljivi i naporni. Wendy pogotovo. Shvaćam da je takav lik. Prestrašena, cmizdrava i baš, baš naporna. U jednom trenu sam samoj sebi rekla da se ne čudim što ju Jack želi riješiti (znam da užasno zvuči, ali stvarno mi je na trenutke bila naporna). Ali opet, to je King. I znaš koliko je dobar u svom poslu kada uspije napraviti tako iritantnog lika. Pozitivna strana Wendy je ta što je ipak bila i odlučna kada je Danny bio u pitanju. Bila je spremna žrtvovati sebe za svog sina.
Dannyjev lik mi je bio baš meden. Jako drag i prirastao mi je srcu. Nevino dijete, inteligentno za svoje godine te pomoću dara kojeg posjeduje, bio je i previše svijestan kompletne situacije.
A kada smo kod inteligencije, Jack je inteligentan, tašt egoist. Super je to što u knjizi otkrivamo više o njemu (jednako tako o i ostalima). Saznala sam mnogo toga iz njegove prošlosti. Njegovi grijesi i ono što je skrivao od svih.
I naravno, njegova sebičnost (jer nije previše doživljavao to što supruga negoduje oko odlaska u Overlook) ga je koštala glave. Možda i nije bio tako pametan na kraju bio.
"Spremao se snijeg, a kad zapadne, sve će se njegove jadne mogućnosti istopiti. Što će biti kada zapadne? Što će biti kada ostanu zatočeni i prepušteni na milost i nemilost onome što se dosad s njima poigravalo?
(Izađi i suoči se!)
Što onda? ITIBU.
Kao što sam spomenula u vezi likova i tog što saznamo više o njima, jednako tako otkrivamo i hotel. Sve tajnovite sjenke koje nam možda nemaju smisla, skrivaju tajne jednako kao Jack. I ipak nam King kroz cijelu knjigu, malo po malo otkriva sve o svima.
"Mogao je samo lupati po vratima i osluškivati kako mrtva žena stiže za njim, podbuhla trbuha, suhe kose i ispruženih ruku - nešto što je tamo, u toj kadi, već možda godinama ležalo ubijeno i obavijeno čarolijom."
Knjiga mi je stvarno dobra. Ne mogu reći da je bila jako, jako strašna i da neću moći spavati po noći, ali stvarno mi se svidjela. Bili ljubitelji Kinga ili ne, Isijavanje je klasik svoje vrste i vjerujem da bi trebali pročitati knjigu. Ako već niste. Obitelj Torrance je posebna. Mislim da jedna od "najposebnijih" o kojima sam dosad čitala. Od mene imate preporuke. Ako volite knjige s detaljim krvavim opisima, onda je "Isijavanje" za vas!
Hvala na čitanju!