Originalan naziv - " A Good Neighborhood"
Prijevod - Petra Mrduljaš
Nakladnik - Mozaik knjiga
U Sjevernoj Karolini, mjestu Oak Knoll živi Afroamerikanka Valerie Alston-Holt sa svojim sinom Xavierom. Talentiran, mladi momak čiji je pokojni otac bio bijelac i time spada pod miješanu rasu. Pred njim je bistra budućnost, glazba je njegov život i time se planira baviti.
U susjedstvo se doseljava Brad Whitman sa svojom obitelji. Velika lokalna zvijezda, uspješan u svome poslu svoj posao gradi u mirnoj zajednici, ali sama njegova pojava uznemiruje Valerie i njen način života. A nakon što Valerie krene u borbu za ono što smatra pravednim, ona sama ne shvaća kako će se s tom njenom borbom sve krenuti raspadati u sitne komadiće, iako je željela samo dobro za sebe i svoje susjede. U dobrom susjedstvu ništa neće biti kao što je bilo.
Knjiga je opravdala moja očekivanja. S lakoćom sam čitala iako sve teme koje se provlače kroz poglavlja nisu laka i neka su jako potresna. Samu priču zapravo prepričavaju susjedi što mi se jako svidjelo. Daju nam do znanja što slijedi i da se pripremimo na ono što ćemo čitati. Nije bilo nepotrebnih opisa, knjiga odmah ulazi u samu srž priče i zapravo nas uhvati nespremne. Barem mene. Nisam znala o čemu je točno riječ osim o susjedskim vezama. Ali isto je bilo o predrasudama i rasizmu.
Priče čitamo iz perspektiva susjeda Whitman, majke Valerie i sina Xaviera. Xavier mi je odmah na prvu sjeo, bistar i pametan dečko kojeg čeka bistra budućnost i sve je to zaslužio jer se sam pobrinuo za to. Brad i njegova supruga Valerie, ne. Nikako. Juniper je dijete koje se borilo kako god je znala, iako njeno stajalište nitko nije doživljavao jer oni s puno novaca su mislili da su u pravu.. Valerie je imala svoje "mušice", ali sve je radila sa čistim srcem i onime što je smatrala pravednim za svog sina i cijelu zajednicu te prošlost Oak Knolla.
Ova knjiga, uz rasizam, provlači pitanja o ekologiji, spolu i novcu. Govori o svemu o čemu je potrebno pričati.
Strašna nepravda zadesi likove, bilo sam isfrustrirana, ljuta i tužna. Kraj knjige me strašno potresao i nisam očekivala to, nimalo. I kada si razmislim koliko iste takve nepravde ima u svijetu... a zašto? Samo zato što su druge boje kože. A svi smo mi ljudi, svi mi imamo pravo na sve. Na lijep život, školovanje, pravo na govor.
Ova knjiga me je oduševila, ali isto tako i nevjerojatno rastužila. Vezala sam se za neke likove dok sam prema drugima osjećala samo gađenje.
Moje preporuke imate, dajem čistu peticu. I hvala Mozaiku na prevođenju ove knjige.
Hvala na čitanju!